KAISER, Dragutin

KAISER, Dragutin (Karl), pijanist, dirigent, glazbeni pedagog i skladatelj (Beč, 20. IX. 1873 — Edlitz-Grimmenstein, Donja Austrija, 15. VI. 1915). Glazbenu izobrazbu stekao u oca Karla, glazbenoga pedagoga, voditelja Glazbene škole »Kaiser« u Beču. God. 1884–87. bio je dječak pjevač (sopranist) u dvorskoj kapeli u Beču, gdje je nastavio glazbeno školovanje u dirigenata kapele J. Hellmesbergera i H. Richtera. Od 1892. dirigent je Zemaljskoga kazališta u Linzu. God. 1896. došao je u Zagreb i ubrzo otvorio privatnu glazbenu školu. Istodobno od 1898. angažiran u HNK kao dirigent i korepetitor. U Zagrebu je ostao gotovo do kraja života, osim 1901/02. kada je bio pomoćni dirigent i korepetitor u Wagnerovu kazalištu u Bayreuthu. Bio je cijenjen kao koncertni pijanist, često pratilac vokalnih solista i gudača, posebice violončelista P. Casalsa, i kao član komornih sastava. Koncertirao je i u Beču, Berlinu, Leipzigu. God. 1911. s uspjehom je ravnao koncertom Filharmonijskoga orkestra u Berlinu, nastupao kao dirigent bečkoga Tonkünstler-orkestra, a za gostovanja toga ansambla u Zagrebu 1914. ravnao izvedbom VI. simfonije Patetične P. I. Čajkovskoga. U zagrebačkom je kazalištu 1900. dirigirao praizvedbama opere Bijela gospođa (A. F. Boildieu) i operete Ples u operi (R. Heuberger), a premijerom Walküre (R. Wagner) 1914. Kao glazbeni pedagog stekao je ugled odgajajući, uz redovite predmete (glasovir, gudači), i glazbeni ukus svojih učenika, među kojima su bili K. Baranović, Dora Pejačević i Miroslav Švarc. Usporedno je pisao rasprave i glazbene kritike, temeljene na iscrpnim analitičkim opisima skladba i izvoditelja, najprije u Viencu (1898), potom gotovo redovito u dnevniku Agramer Tagblatt (1900–01, 1903–14). Skladao je orkestralna djela te baletnu glazbu za scensku priču Rajska vodica (prema H. C. Andersenu i hrvatskim mitološkim motivima, A. Schneider i J. Sedmak), praizvedenu u HNK 1899.